“Pet crikvah na Kosovi”
Mjesto Biskupija je jedno od bogatijih i poznatijih predromaničkih arheoloških nalazišta u Hrvatskoj. Biskupija je bila crkveno i kulturno sjedište starohrvatske kneževine, kasnije i kraljevine. Kninska biskupija je bila biskupija u starohrvatskom kraljevstvu, a osnovana je 1040. godine. Kninski Biskup je stolovao u “Pet crikvah na Kosovi” današnjoj Biskupiji.
Njegova se jurisdikcija protezala sve do Drave, odnosno nad cijelim starohrvatskim kraljevstvom, stoga ga neki povijesni izvori nazivaju i hrvatskim biskupom. Pored crkvenih dužnosti, kninski biskup je obavljao i svjetovne poslove na kraljevskom dvoru. Kninski biskup je ovjeravao kraljeve darovnice, povelje i državne spise sa svojim pečatom. Biskupija je postojala do 1493. godine kada je ukinuta.
Biskupija se u prošlosti nazivala “Pet crikvah na Kosovi”. To ime se spominje i u „Ljetopisu popa Dukljanina“, djelu koje je nastalo u drugoj polovici 12. st. Sam naziv Biskupija se počinje koristiti od 15. st.
Prema mišljenjima nekih hrvatskih povijesničara „Ljetopisu popa Dukljanina“ je u 15.st. nepoznati autor dodao legendu o smrti hrvatskog kralja Zvonimira. Legenda kaže da je Dmitar Zvonimir 1088.g. “v petih crikvah na Kosovi” na poziv pape sazvao sabor radi uključivanja u križarski rat protiv Saracena u Palestini. Tada su ga kako legenda kaže “nevirni Hrvati” ubili i on ih je prokleo “da vazda tuju jaziku podložni bili”. Iako je kralj Dmitar Zvonimir vladao od 1076. do 1089. te iako je tek 1095. papa Urban II. (1088.-1099.) na saboru u Clermontu 1095. zatražio odlazak Europljana u križarski rat, mnogi povjesničari vjeruju da je Zvonimir zaista ubijen u Biskupiji.
Biskupija je najzanimljivija po ostacima velikog broja crkava iz ranokršćanskog vremena.
Prva istraživanja i iskapanja na području Biskupije poduzeo je 1886. fra Lujo Marun.
Na samom početku istraživanja koje je vodio fra Lujo Marun na području Crkvine, otkopana je crkva Sv. Marije. Kasnije su otkopani i ostatci drugih građevina pokraj crkve Sv. Marije, te srednjojekovni grobovi s bogatim nalazima. Ta prva istraživanja su s prekidima trajala sve do 1908.g., kasnije je istraživanja i iskapanja vodi akademik Stjepan Gunjača (1909.- 1981.).
RELJEF I GEOLOŠKI SASTAV
Područje općine Biskupija obuhvaća izdvojene reljefne cjeline koje su posljedica raznovrsnog geološkog sastava i različite morfogeneze:
1. zapadna i istočna kraška visoravan,
2. Kosovo polje
Izdvojene cjeline u reljefu kraja razlikuju se sastavom stijena i po gospodarskom značaju ali sa složenim geološkim osobinama.
Kraške visoravni pretežito vapnenačke građe sa zapadne i istočne strane zatvaraju Kosovo polje. Na zapadnoj visoravni ističe se Velika Promina, Vrbničko krše, Ljutinje i Konj, a na istočnoj visoravni Krš, Pliskovo, Pakovo Brdo, Crna Glava, zapadni dio Kozjaka, Gradina i Raosko brdo. Vapnenasta građa i klimatski uvjeti odredili su i sastav vegetacijskog pokrivača.
Biskupija kroz sva godišnja doba
Izloženost vjetrovima i drugim klimatskim utjecajima te oskudnost zemljišnog pokrivača rezultirali su slabo nastanjivanje tih prostora.
Kosovo polje u ranom srednjem vijeku bilo je u sastavu kninske županije koja se prvi put spominje u 10. stoljeću kao jedna od jedanaest hrvatskih županija u spisu bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta.
Županija je dobila ime po gradu Kninu koji se smjestio na brdu Spas s kojega se najbolje nadzirao i kontrolirao, najprohodniji prirodni prolaz kojim je jadranska obala povezana s unutrašnjosti Hrvatske. Zahvaljujući strateškom položaju i prometnoj povezanosti s ostalim županijama, Knin i kninska županija stekli su poseban status u ranosrednjovjekovnoj hrvatskoj državi o čemu svjedoče brojni arheološki lokaliteti.
Kosovo polje dugo je 13,5 km s prosječnom širinom oko 4km. Na sjeveru, spoj Kosovog i Kninskog polja suzuju brdo Konj i greben Burum, a južnije položeno Petrovo polje odvojeno je od Kosova polja niskim vapnenačkim prijevojem kod Tepljuha. Obližnjim kninskim područjem i Kosovim poljem teče pet rijeka i rječica. To su Krka i njezini pritoci Butižnica, Orašnica, Kosovčica i Krčić. Krka je ihtiološki najbogatija rijeka jadranskog slijeva, a osim brojnosti ribljih vrsta Krka je prvorazredni spomenik prirode po brojnosti i raznovrsnosti ptica, pa spada među najvrjednija europska ornitološka područja. U Kosovom polju nalaze se i Šarena i Burumska jezera, a u neposrednoj blizini lokaliteta u Biskupiji i Bračića jezero.
Kosovo polje jednostavne je građe i sastoji se od rudistih vapnenaca i uske zone eocenskih breča i konglomerata. Blago je nagnuto prema sjeveru, a s poljskog dna diže se niz glavica koje mu daju karakterističan izgled. Ovdje se eksploatira gips za potrebe građevinarstva. U samom reljefu polja izdvaja se aluvijalna ravan – rijeka Kosovčica, pleistocenski nanosi (zauzimaju manja prostranstva), glavice Potkonjska, Vrbnička, Kupreška, Lopuška, Ćulum, Kosovska i Gipsna), gipsani izdanci, vapnenački dolomiti grebeni, rubni vapnenački strmci.
Na širem području rasprostranjene su mineralne sirovine boksit i gips, zatim ugljena i željeza te šljunka i pijeska. Ima pojava kaolina i fosforita. Nalazišta boksita su uglavnom izvan granica općine a važnija nalazišta gipsa su u Kosovom polju.
Područje Knina i Kosova polja tijekom rimskog razdoblja nalazi se u sklopu Ilirika koji je 9. godina nakon Krista uređen kao provincija, te je podijeljen u dvije potprovincije Panoniju i Dalmaciju. Područje Knina i Kosova polja otad se nalazi u Dalmaciji. Na području Kosova polja otkrivene su, ali nažalost samo djelomično istražene tri ville rustice. Arhitektonski kompleks na Crkvini u Biskupiji razvio se nad ostacima rimske vile. Prostor Kosova polja pripadao je Salonitanskoj biskupiji koja je bila osnovana tijekom 3. stoljeća. O širenju kršćanstva na području polja svjedoči ranokršćanski mozaični natpis u villi rustici na položaju Doline u Orliću.
